ZAMISLITE da starost provodite u velikom kompleksu u kojem su vam svakodnevno dostupne različite aktivnosti. Liječnike koji vas redovito obilaze poznajete, na pregled ne čekate, a prehrana je prilagođena upravo vašim potrebama. Nitko u bijeloj kuti neće samo pogledati popis dijagnoza u vašem zdravstvenom kartonu, povećati terapiju i otići. Takvo mjesto doista postoji, a otvoreno je u Dugopolju. Riječ je o novom Uglešić Health and Care centru u sklopu kojeg se nalazi Senior dio za smještaj starijih osoba.

Ondje dobro znaju da još uvijek postoji stigma povezana sa smještajem u dom za starije. Oni koji se odluče na taj korak često imaju dojam da tako napuštaju svoje bližnje, a razumljivo je i da se brinu o kvaliteti skrbi. No već pri prvom pogledu na ponudu novog centra za starije u sklopu Uglešić Health & Care Centra teško je razlučiti je li osoba smještena u dom ili u “hotel” po mjeri starijeg čovjeka.

“Uglešić Health & Care Centar suvremena je ustanova koja povezuje socijalnu skrb, zdravstvenu zaštitu, rehabilitaciju i podršku obitelji, uz trajno unapređivanje kvalitete skrbi i života korisnika, njihove sigurnosti i zadovoljstva, po modelu 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, 365 dana u godini”, pojasnila je Zdravka Đapić Kolak, ravnateljica senior dijela.

Kada kažemo da korisnike poznaje cijeli tim, to znači da njihovo zdravstveno stanje svakog jutra zajedno prate liječnik obiteljske medicine, psihijatar, neurolog, fizijatar, glavna medicinska sestra, voditelji odjela i odjelne medicinske sestre. Svakog tjedna timu se pridružuje još jedan specijalist, ovisno o potrebama ljudi koji žive u centru.

Neki dolaze po vlastitom izboru

Seniorski dio centra ima 215 kreveta, a na jednoj lokaciji objedinjuje smještaj, zdravstvenu i socijalnu skrb, rehabilitaciju te usluge Uglešić Poliklinike za mentalno zdravlje.

U centar ne dolaze samo osobe koje više ne mogu živjeti bez tuđe pomoći. Neki korisnici i dalje mogu samostalno obavljati većinu svakodnevnih aktivnosti, ali više ne žele živjeti sami. Drugi dolaze radi oporavka i rehabilitacije, dok je nekima potrebna dugotrajna, intenzivna ili specijalizirana skrb zbog Alzheimerove bolesti ili drugih oblika demencije.

Dolaskom u centar ne otvara se samo zdravstveni karton. Stručni tim razgovara s korisnikom i njegovom obitelji, upoznaje njegove navike i životnu priču te procjenjuje njegovo fizičko i psihičko stanje, pokretljivost, prehranu, terapiju i sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

Cilj je korisnicima omogućiti najvišu moguću kvalitetu života. Umjesto osoblja u bijelim kutama, ovdje rade ljudi kojima je doista stalo do toga da upoznaju čovjeka onakvim kakav jest, zajedno s njegovim navikama, željama i potrebama. Smještaj u Senior dijelu centra zamišljen je kao kvalitetan nastavak uobičajene svakodnevice, što je iznimno važno za postizanje dobrih rezultata liječenja.

“Svakom korisniku osiguravamo holistički pristup koji se temelji na analizi životnih događanja, života i životnog iskustva, a ne samo na poznavanju bolesti. Analiza biografije i životnih događanja koji su utjecali na fizičko, psihičko i duševno zdravlje služi za izradu individualnog plana rada”, objašnjava Đapić Kolak.

Holistički pristup ovdje stoga ne znači samo jednu dodatnu uslugu. On podrazumijeva da se liječenje, zdravstvena njega, prehrana, rehabilitacija i svakodnevni život ne planiraju odvojeno, nego u skladu s potrebama iste osobe.

“Glavni cilj smještaja u Senior dijelu centra centra je pružiti personaliziranu integriranu zdravstvenu i socijalnu skrb korisnicima. Cilj je poštivati autonomiju i dostojanstvo čovjeka, zadovoljstvo korisnika zajedno s njegovom obitelji, pružati potporu i poticati na aktivnosti s orijentacijom na individualne životne priče pojedinca.”, dodala je.

Pristup liječenju prilagođava se prema potrebama

Već opisanom zdravstvenom timu prema potrebi se pridružuju dodatni specijalisti. Time se osigurava kontinuitet skrbi i pridonosi očuvanju kvalitete života. Naglasak je na tome da korisnik nakon dolaska u centar nema osjećaj da je stalno na liječenju i promatranju. Život u centru organiziran je kao život u zajednici, u kojem je skrb samo jedan dio svakodnevice, uz redovite aktivnosti prilagođene željama korisnika.

Centar pruža zdravstvenu njegu tijekom cijelog dana i noći, dok je liječnik obiteljske medicine dostupan do 22 sata. Korisnicima sa složenim zdravstvenim stanjima gerijatar je svakodnevno dostupan putem videopoziva, a planirano je da se timu u centru osobno pridružuje jednom mjesečno.

“Najveći broj korisnika u stacionarnim dijelovima domova čine kompleksni pacijenti kojima je potrebna dugotrajna skrb. Njihove potrebe zahtijevaju integraciju skrbi unutar i između zdravstvenih i socijalnih ustanova”, navodi Đapić Kolak.

Upravo je to jedna od glavnih ideja centra. Korisnik i njegova obitelj ne moraju sami povezivati više nepovezanih sustava i tražiti različite stručnjake na više adresa.

Svaki korisnik jede ono što mu je doista potrebno.

Dio liječničkog i stručnog tima je i nutricionist. Nakon procjene nutritivnog statusa za svakog korisnika izrađuje jelovnik s pet dnevnih obroka, prilagođen njegovu zdravstvenom stanju, dijagnozama, dobi, potrebama, funkcionalnim sposobnostima i prehrambenim navikama.

To je mnogo važnije od samog pitanja što se toga dana nalazi na jelovniku. Slabiji apetit, gubitak tjelesne mase i dehidracija kod starijih ljudi mogu proći neprimijećeno, iako izravno utječu na njihovu snagu i mogućnost oporavka.

“Pothranjenost i dehidracija često su skriveni uzroci slabosti koji, kada se odgovarajućom intervencijom isprave, mogu brzo dovesti do funkcionalnog napretka”, objašnjava neurolog i gerijatar Marin Herceg.

Ne broje se samo dijagnoze, nego i ono što osoba još može

Pri dolasku se procjenjuje može li korisnik samostalno ustati, hodati, održavati ravnotežu, hraniti se, odijevati se i obavljati druge svakodnevne aktivnosti. Prate se i njegove kognitivne sposobnosti, emocionalno stanje i uhranjenost.

Procjene se ponavljaju ovisno o stanju korisnika, a najkasnije nakon šest mjeseci. Ponovno se provode i nakon pada, akutne bolesti ili promjene u ponašanju. Tako se može utvrditi je li osoba doista napredovala, zadržala postojeće sposobnosti ili joj je potrebna drukčija razina pomoći.

“Kada osoba od 80 ili 90 godina dođe u centar sa smanjenom pokretljivošću, odgovor je optimističniji nego što mnogi očekuju. Mišićna snaga i ravnoteža odgovaraju na trening u svakoj dobi, pa i u devedesetima”, govori Herceg.

Već nakon tri mjeseca stručno vođenih vježbi, dodaje, može se poboljšati brzina hoda, smanjiti broj padova i postići nešto što se na papiru možda čini malim, ali čovjeku znatno mijenja svakodnevicu, primjerice da ponovno može samostalno ustati sa stolice.

Pretjerana zaštita može učiniti upravo suprotan učinak

Pad je jedan od najvećih rizika u starijoj dobi, ali rješenje nije u tome da se osobu prestane poticati na kretanje.

“Strah od pada jedan je od najsnažnijih pokretača imobilizacije, kako kod korisnika tako i kod osoblja. Pretjerana zaštita dovodi do začaranog kruga: osoba koja se zbog straha od ponovnog pada manje kreće brže gubi mišićnu masu, čime se rizik pada značajno povećava”, upozorava Herceg.

Kod osoba s povećanim rizikom pristup je oprezniji, ali je i dalje usmjeren na kretanje. Uspjeh se stoga ne mjeri samo manjim brojem padova nego i time hoda li korisnik sigurnije, zadržava li snagu i osjeća li manji strah od ponovnog pokušaja.

Ponekad je dio kvalitetnije skrbi i manje lijekova

Starije osobe često uzimaju pet ili više lijekova. Što je terapija složenija, veća je mogućnost međudjelovanja lijekova, nuspojava, padova, delirija i pogoršanja kognitivnih sposobnosti.

“Naš je stav da je potrebno ispitati indikaciju, dozu te korist i rizik za svaki lijek koji korisnik uzima”, kaže Herceg.

Provjerava se je li svaki lijek i dalje potreban te može li negativno djelovati na pamćenje, budnost ili sigurnost pri kretanju. Odluku o promjeni ili ukidanju terapije donosi isključivo liječnik u razgovoru s korisnikom i njegovom obitelji, a ukidanje se najčešće provodi postupno.

Uspjeh se ne mjeri time ima li osoba samo manje tableta. Prati se ima li manje padova, epizoda delirija, nuspojava i ponovljenih hospitalizacija te jesu li njezina pokretljivost i kognitivne sposobnosti stabilnije.

Kod demencije cilj nisu samo nalazi nego i više dobrih dana

Poseban odjel centra namijenjen je osobama s Alzheimerovom bolešću i drugim oblicima demencije. U njihovu slučaju skrb ne može vratiti osobu u stanje prije bolesti, ali može pokušati što dulje očuvati njezine preostale sposobnosti i ono što joj pruža osjećaj sigurnosti.

“Medicinski uspjeh je maksimalno dugotrajno očuvanje onoga što osobi daje smisao i dostojanstvo. To znači da osoba može hodati dulje nego što bi mogla bez aktivne skrbi, da delirija nema ili su rijetki, da je agitacija smanjena, osobito nefarmakološkim intervencijama, te da se antipsihotici nastoje izbjeći kada nisu nužni”, objašnjava Herceg.

Cilj je što dulje očuvati sposobnost hranjenja, odijevanja, kretanja i obavljanja drugih poznatih aktivnosti. Ili, kako Herceg sažima, omogućiti osobi da, koliko je to moguće s obzirom na tijek bolesti, ima što više dobrih dana.

Medicinska skrb je temelj, ali život se ne zaustavlja nakon vizite

Uz medicinske preglede i zdravstvenu skrb, holistički pristup omogućuje korisniku da ostane prije svega čovjek sa svojim interesima, zadovoljstvima, slobodnim vremenom i aktivnostima koje čuvaju njegovu životnu radost. Tako se korisnici u centru mogu baviti plesom i terapijom umjetnošću u multifunkcionalnoj dvorani. Oni koji žele nastaviti vježbati imaju na raspolaganju teretanu, a opustiti se mogu u sauni ili na sunčalištu.

Vrijeme mogu provoditi čitajući u knjižnici, a dostupna im je čak i soba za videoigre. Ako im je potreban mir, tu je kapelica. U centru se posebna pozornost posvećuje i povezivanju različitih generacija kroz zajedničke aktivnosti. Imaju uredan i prostran prostor za razgovore i druženje na otvorenom.

Korisnici i dalje mogu brinuti o svojem izgledu uz usluge frizerskog i pedikerskog salona, a organiziraju se i izleti te aktivnosti koje povezuju različite generacije. U ponudi je čak i terapija uz pomoć životinja.

Upravo liječnički tim, svakodnevno praćenje te povezivanje zdravstvene i socijalne skrbi čine temelj cijelog koncepta. Ideja nije samo da korisnik u centru bude siguran i zbrinut nego i da dobije priliku sačuvati što više snage, samostalnosti i života koji prepoznaje kao svoj.