Institut za gastroenteroloske tumore je osnovan kao udruga struke i pacijenata kako bi promovirao dijalog o malignim bolestima gastrointestinalnog sustava koje su izlijecive ako ih nademo na vrijeme.
IGET kroz promociju dijaloga o problemima vezanim uz svjesnost, dijagnostiku, lijecenje, rehabilitaciju i palijaciju zeli unaprijediti kvalitetu usluga i zivota oboljelih od malignih bolesti gastroenteroloskog sustava.
IGET kroz poticanje komunikacije i promociju hodograma kroz sustav kao i standarda skrbi na koje svaki korisnik ima pravo zeli izjednaciti skrb o gastroenteroloskim tumorima s ostatkom EU. Suradnja izmedu pacijenata, zdrastvenog i nezdrastvenog osoblja te prezivljelih je kljucna.
IGET ce promovirati standarde i dostupnost usluga kroz medije i web stranice. Izmedu ostalog natjecaje za stipendije za edukacije profesionalaca i pilot projekte. Fokus u slijedece dvije godine biti ce na tumorima debelog crijeva i rektuma te zeluca, te sveobuhvatna skrb.
Kolorektalni karcinom je najucestaliji gastrointestinalni tumor u Hrvatskoj koji se javlja u preko 3700 ljudi godisnje. Nazalost nedostatak simptoma ili zanimarivanje tragova krvi u stolici ili promjene ucestalosti i konzistencije stolice dovode do dijagnoze u vecine slucajeva kada postoji lokalno prosirena bolest. U manje od 20% slucajeva bolest se nade u ranim stadijima kada je prezivljenje u 10 g gotovo 95%.
Od 2008. je aktivan progran probira kojime se poziva populaciji od 55-74g. na test okultnog krvarenja u stolici i ako je pozitivan na kolonoskopiju. Ionako slab odaziv u Hrvatskoj (prosjecno 30%, primjerice susjedna Slovenija ima preko 70%), u godini COVIDa se prepolovio. Kolonoskopije su zlatni standard pretrage jer se na njima otkriju i cesto odstrane polipi koji su preteca karcinoma i na taj nacin izravno smanjuje broj oboljelih u buducnosti.
Potrebno je naglasiti da 20% svih oboljelih je ispod 50 godina starosti i dio njih ima genetsku predispoziciju, sto znaci da njihovi clanovi obitelji imaju rak, ili imaju upalne bolesti crijeva sto ih stavlja u rizicnu skupinu. Kroz interakciju s lijecnicima obiteljske medicine i
genetska onkoloska savjetovalista (prvo u Hrvatsko Klinika za tumore, KBCSM, 2011; drugo na KBC Zagreb od 2018) se pokusavaju identificirati obitelji i pozvati na vrijeme na modificiran program probira. Kljucno je naci promjene dok nemaju simptome.
Konacno, Hrvatski zdrastveni sustav je solidaran i razradeni su protokoli za optimalno lijecenje svih faza bolesti, te dostupni svim gradanima koji imaju medicinske indikacije za pojedine postupke. Nazalost, nedostatak komunikacije unutar struke i prema pacijentima povremeno uzrokuje zastoje i nelogicnosti koji bi u vremenu potpune informatizacije trebali biti zanemarivi.
Nadamo se da cemo svojim djelovanjem i prakticnim poznavanjem segmenata sustava moci upotrijebiti povratne informacije pacijenata u dijalogu s administracijom i postici usporedive rezultate s ostalim zemljame EU.
